Može li filozofija pomoći u potrazi za srećom?

U traženju svakodnevnog balansa između poslovnog i privatnog života, izazovi i izbori s kojima se ljudi susreću od nas često zahtijevaju izuzetan umni angažman. Moramo se odlučiti kojim ćemo putem krenuti, koju opciju izabrati, projektirajući često godinama unaprijed što će nam sve donijeti jedna današnja odluka.

Većina nas je, dakako, oko toga često zbunjena, nejasno nam je i neizvjesno hoće li odluke koje donesemo rezultirati pozitivno na naš život, na posao, na ljubav, obitelj. Susrećemo se s dilemama, često ne želeći preuzeti odgovornost za sve posljedice koje određene akcije nose sa sobom. Čak ukoliko i znamo definirati naše želje i djelovati odgovorno nakon donošenja odluke, znademo biti zarobljenici sumnje i nesigurnosti u vlastite misli.

Divimo se ljudima koji razumiju svijet i osnovne principe po kojima funkcioniraju društvo kao cjelina i pojedinci koji igraju uloge u njemu. No, upravo naše nesigurnosti čine da mislimo kako se svi ostali snalaze, osim nas, kako je svima na neki način bolje – uspješniji su, imaju više sreće, bolje se snalaze u emocijama, imaju bolje poslove, vode zanimljiviji život. Gledajući, pak, iz njihove perspektive, vrlo je moguće da oni – ti uspješniji, sretniji, zadovoljniji ljudi – jednako tako gledaju naš život, baš kao da smo mi uspješniji, sretniji, zadovoljniji.

Pronalazak balansa u zadovoljenju poslovnog uspjeha i osobne sreće jedna je od glavnih potraga u modernom društvu 21. stoljeća. Riječ sreća se može čuti na svakom koraku, vidjeti u svim novinama, čuti kako svi teže za njome, dok nitko nema objektivnu i opće važeću formulu kako do sreće doći. Pretpostavljamo da neki ljudi mogu biti sretniji od nas, ali racionalno možemo uvidjeti da ne postoje osobe koje su konstantno sretne.

Mi možemo nastaviti propitivati svoj život: sumnje koje imamo, odluke koje donosimo, dileme u kojima se nalazimo, kako u poslovnom, tako i u privatnom životu. To je formula koju su filozofi uvijek i primjenjivali kada su se bavili istraživanjima o čovjeku i njegovoj naravi. Tu potragu i danas možemo uspješno primijeniti u poslovnoj klimi, u osobnom životu. Vrlo brzo bismo vidjeli da sve naše percepcije o uspjehu, sreći, zadovoljstvu sigurno nisu čvrsto utemeljene u našim osobnim stavovima, nego su formirane u slici koju nam je prenijelo društvo, okruženje u kom smo odrasli, kultura čiji smo članovi, mediji koji nas okružuju.

Kad bismo na tren zastali i doista se zapitali – što je to sreća, što zadovoljstvo, što mene može činiti sretnim ili uspješnim, dobili bismo drugačije odgovore od onih koje si inače svakodnevno, pod raznim vanjskim utjecajima, pružamo bez da ih preispitamo. Potraga za zdravim, uspješnim, odgovornim, sretnim životom nema opću formulu koju bi vam netko drugi pružio u nekom članku ili čak i knjizi koju ste pročitali, govoru koji ste čuli. Ta potraga je duboko osobna i odnosi se na vaše misli, vaše proživljeno iskustvo, vašu sposobnost da donosite odluke i preispitujete sebe i svoje stavove. Ona se odnosi na vašu hrabrost da se usudite misliti za sebe.